„Svi odrasli su najprije bili djeca (ali se malo njih toga sjeća).“

(Antoine de Saint-Exupéry)

Poštovani roditelji/skrbnici,

dobrodošli u kutak posvećen Vama! Upravo i na ovaj način želimo pomoći Vama osigurati što optimalniji razvoj Vaše djece u svakom aspektu života. Jer.. Djeca su poput cvijeća. Ako ga dobro njegujemo, razviju se u divan cvat, a ako ih zapustimo, postat će uvela biljka.

Kako bi osigurali komunikaciju i suradnju s Vama, ali i pružili sugestije, u ovom Vam kutku tako donosimo:

• termine individualnih informativnih razgovora svih učitelja
• prijedloge za bolji školski uspjeh Vašeg djeteta, ali i njegove osobnosti i svakog aspekta razvoja
• razne sugestije (zaštita djece na Internetu, korištenje mobilnih i drugih uređaja, učenje, socijalni razvoj i tako dalje)
• određenja rada s učenicima s teškoćama u razvoju.

Pozivamo na kontinuirane dolaske na individualne informativne razgovore te roditeljske sastanke. Upravo su roditeljski sastanci prilika čuti nešto novo, (p)ostati upućen u školovanje Vašeg djeteta, ali i porazgovarati s drugim roditeljima s kojima sigurno imate nešto zajedničko! Na roditeljskim sastancima možemo dogovarati zajedničke projekte, razmjenjivati važne informacije koje se tiču cijelog razreda, obrazovati se, upoznavati i surađivati. Ne biste trebali izbjegavati sastanke misleći kako su oni gubljenje vremena i kako na njima ništa novoga nećete naučiti.

Važno nam je da znate da nam se uvijek možete obratiti i da ćemo nastojati odgovoriti na sva Vaša pitanja i zamolbe. Ujedno Vas molimo ako imate ideja za promjene i/ili ideje za suradnju s Vama kao roditeljima, lokalnom zajednicom ili šire – da nam se javite.

Što nosi prijelaz iz razredne na predmetnu nastavu?

Izazovi s kojima se djeca suočavaju:

• seljenje iz učionice u učionicu
• više učitelja (različiti predavački stilovi i zahtjevi)
• duži boravak u školi (veći broj sati, veći broj predmeta…)
• stariji učenici
• više učenja

Najčešći problemi:

• Neorganiziranost, zbunjenost
• Povećani zahtjevi (teži školski program)
• Slabije ocjene (1.polugodište)
• Nedostatak i/ili nerazvijene radne navike (neredovito pisanje domaćih zadaća, nenošenje ili zaboravljanje pribora potrebnog za rad)
• Gubitak motivacije
• Smetnje koncentracije i pažnje
• Strah od učitelja i ispitivanja, strah od loših ocjena
• Prevelika očekivanja od samih sebe i prevelika očekivanja roditelja
• Neučinkovite tehnike učenje
• Djeca se “gube” u prevelikoj količini gradiva
• Poziv na eksperimentiranje s cigaretama, alkoholom i drogom
• Formiranje “klika” među vršnjacima i potreba da se stvori status među njima
• Povećana kompetitivnost- tko može, a tko ne može
• Povećana svjesnost o svome tijelu- potreba za privatnošću
• Povećana kritičnost prema sebi
• Povećani osjećaj autonomije i nezavisnosti

Prijelaz iz razredne na predmetnu nastavu stresno je za dijete jer je suočeno s više predmeta i različitim nastavnicima, u takvoj situaciji do izražaja dolazi usvojeno predznanje, razvijenost radnih navika, organizacija učenja, tehnike učenja i motivacija.

Za uspjeh učenika u petom razredu važno je:

• Predznanje (znanja i vještine usvojene tijekom razredne nastave)
• Redovno ponavljanje
• Učenikove sposobnosti
• Motiviranost za učenje
• Radne navike
• Tehnike učenja

Pitanja za roditelje:

• Što Vi očekujete od petog razreda?
• Kakve ocjene očekujete od svog djeteta?
• Treba li dijete iz svih predmeta u školi imati dobre ocjene?
• Može li svako dijete biti nadareno za sve predmete?
• Kakvi ste Vi bili u školi?
• Kakve su bile Vaše ocjene?
• Kako ste se Vi osjećali kada ste dobili lošu ocjenu?
• Kako su reagirali Vaši roditelji?
• Kako ste Vi željeli da reagiraju?
• Usporedite svoje reakcije na lošu ocjenu Vašeg djeteta s reakcijama koje su imali Vaši roditelji kada ste Vi dobili lošu ocjenu?
• Želite li da i Vaše dijete osjeća ono što ste Vi tada osjećali?

Kako roditelji mogu pomoći djetetu pri prelasku u peti razred?

• Obratite pozornost na vlastita očekivanja. Ako su visoka, dijete je pod većim pritiskom. 
• Pred kraj ljetnih praznika ponovite gradivo četvrtog razreda.
• Pomozite djetetu napraviti raspored dana: vrijeme učenja i slobodno vrijeme.
• Pomozite djetetu u učenju. Osigurajte djetetu stalno mjesto učenja bez ometanja (TV, mobitel i sl.). Izradite zajedno plana učenja i postavite na vidljivo mjesto. Poučite ga kako učinkovito učiti (prvo «preletite» lekciju, upoznati se s naslovima i podnaslovima, podijeliti gradivo na manje dijelove, pročitajte gradivo više puta; ono što nije jasno, pročitati na glas, razmisliti je li to već negdje učio?, dobro je vaditi bilješke i postavljati pitanja za ponavljanje). Važno je učiti sa smislom i redovno ponavljati naučeno. Prema potrebi ga ispitajte naučeno gradivo.
• Savjetujte dijete neka učinkovito koristi nastavu, to je već pola posla  (neka je na satu pažljiv i discipliniran, aktivan (javi se kad zna odgovor i pita kada mu nešto nije jasno, piše bilješke)
• Učite dijete samonagrađivanju, neka se nagradi za uspješno učenje (filmom ili serijom, koncertom, šetnjom, izlaskom s društvom i sl.)
• Hrabrite i hvalite dijete čak i za male uspjehe.
• Kritizirati samo postupke, a ne osobnost djeteta!
• Dajte djetetu povratne informacije o uspjehu. Naglasite u čemu je dobro i što bi još mogao popraviti. To mu jača motivaciju, osjećaj kompetencije i potrebu za postignućem.
• Ne tucite dijete. Kažnjavajte dijete uskraćivanjem privilegija ili nekih stvari koje voli. Kad uskratite neko zadovoljstvo (npr. TV ili izlazak), svakako objasnite zašto ste to učinili i što treba učiniti kako bi sljedeći put izbjeglo kaznu. Kazna mora biti primjerena i vremenski ograničena. Pretjerano velika kazna izaziva osjećaj nepravde i bunta.
• Održavajte redovne kontakte sa školom. Tako ste redovno informirani o uspjehu učenika, otvorena je mogućnosti dodatnih objašnjenja u svrhu poboljšanja rada, pravovremeno rješavanje nesporazuma, stvaranje suradničkih odnosa i suodgovornosti za zdravo i kvalitetno odrastanje,  imate jasne informacije o pomoći koja se nudi u školi u slučaju problema (rasporedu dopunske nastave, dogovor razgovora s određenim učiteljem, pomoć stručne službe škole i dr.).

VAŽNO!

• Obratite pažnju na vlastita očekivanja.
• Hrabrite i hvalite dijete.
• Pomozite djetetu organizirati vrijeme i učenje.
• Za uspjeh je važan odnos razrednika, roditelja i učenika, njegujte ga!

KAKO RAZGOVARATI S DJETETOM?

1. Slušati, slušati - govorite što manje da bi vaše dijete reklo što više.

2. Koristite što manje riječi u kratkim rečenicama.

3. Ne ponavljajte se. Ne ponavljajte se. To je jako dosadno.

4. Govorite normalnim tonom. Što više vičete manje vas čuje.

 5. Organizirajte svoje misli prije razgovora.

6. Pazite na „tajming“, nije svako vrijeme dobro za razgovor.

7. Prekinite razgovor ako se frustracija ili ljutnja pojačavaju.

8. Dopustite djetetu da ode, možda je to njegov način na koji kontrolira ljutnju. Kažite da je u redu da ode ako se razgovor nastavi kasnije.

9. Ne postavljajte ultimatume. Djeca jako loše reagiraju na njih.

10. Nikada ne ponižavajte! Ako ne možete razgovarati s poštovanjem, ne započinjite razgovor.

MNOGO RAZGOVARAJTE S DJETETOM O SVEMU:  

SPORTU,VREMENU,GLAZBI…..BILO ČEMU.

NEMOJTE ZAPOČINJATI RAZGOVOR SAMO KADA TREBA RJEŠAVATI PROBLEM!

1.  DIJETE PLAČE PRVI DAN ŠKOLSKE GODINE.

Plač je naznaka školske fobije i treba ga uzeti ozbiljno. Uglavnom se javlja kod mlađe djece koja se teško odvajaju od roditelja i ne lako stječu povjerenje u druge ljude, najčešće u 1. i 2. razredu osnovne. U takvim situacijama nije loše da roditelj neko vrijeme provede s djetetom u razredu ili pred vratima. Bitno je da dijete vidi kako mama ili tata razgovaraju s učiteljicom i drugom djecom i da tako samo stječe povjerenje u novu sredinu. Najgore je dijete zbog plača ostaviti kod kuće.

2. DIJETE SE BOJI ODLASKA U ŠKOLU.

Čak 30 % djece na početku škole pokazuje averzivne reakcije. Djeca koja osjećaju strah od škole najčešće se žale da ih boli glava, osjećaju trbobolju, povraćaju, lupa im srce, pretjerano se znoje, imaju probleme sa spavanjem. Potraju li te reakcije dulje od mjesec dana, valja potražiti liječničku pomoć.

3. KOLIKO DUGO DIJETE TREBA PRATITI U ŠKOLU?

Nema pravila. Stručnjaci preporučuju da se dijete prati sve dok se ne osjeća sigurnim da može samostalno prijeći put do škole, a ono će samo pokazati kada mu više ne treba pomoć. Traži li dijete pomoć dulje od godinu dana, trebalo bi se obratiti stručnjaku.

4. KADA ŠKOLSKA DJECA MORAJU NA SPAVANJE?

Brojna istraživanja pokazala su da mnoga djeca dolaze neispavana na nastavu. Školskoj je djeci potrebno od osam do deset sati sna. To znači da mlađa djeca nikako ne bi smjela ići spavati poslije 22 sata, a srednjoškolci ne poslije ponoći. Vrlo je važno da roditelji kontroliraju djecu kako ne bi cijelu noć provela gledajući televiziju ili dopisujući se s prijateljima.

5. KOLIKO SMIJU BITI UZ TV ILI PLAYSTATION?

Što je moguće manje. Stručnjaci preporučuju da ukupno vrijeme za igranje igrica i gledanje televizije bude maksimalno dva sata na dan. Uz to, kompjutor i televizor nikako se ne smije postaviti u dječju sobu. To je važno zbog kontrole sadržaja s kojima djeca dolaze u kontakt preko TV-a ili kompjutora.

6. KADA MU DATI MOBITEL I SMIJE LI S NJIM U ŠKOLU?

Mobitel je najbolje kupiti što kasnije, nikako prije 5. razreda. No, ako ga ima i ranije, dijete treba naučiti da ne može biti 24 sata na dan na mobitelu. Mnoge su škole već zabranile donošenje mobitela na nastavu.

7. DIJETE NE MOŽE MIRNO SJEDITI 45 MINUTA.

Većina djece ne može. U pravilu, djeca nakon svakih 15 minuta mijenjaju položaj. Prema modernim tehnikama poučavanja koje se primjenjuju u svim osnovnim školama, zadaća je učitelja da tijekom jednog nastavnog sata izmijeni šest situacija. Dobar učitelj tolerirat će da se djeca prošeću uz dozvolu odu na zahod, a nemirniju djecu angažirat će da obriše ploču, zašilje olovku i slično.

8. TREBA LI S DJECOM UČITI I PISATI ZADAĆU?

To nikako. Djetetu treba pokazati kako se uči, a ne učiti umjesto njega. Zadaća je roditeljima da kontrolira jeli dijete ispunilo sve školske obaveze. Dijete je sretnije ako samo napiše zadaću, nego ako to učini roditelj umjesto njega. Prvi put kad roditelj napiše zadaću umjesto djeteta, zauvijek je narušio njegovo samopouzdanje.

9. DIJETE JE IZLOŽENO BULLYNGU.

Bullyng je ozbiljan problem. Čak 27 posto školske djece izvrgnuto je nasilju, a 16 posto njih sami čine nasilje. Teže se otkriva ženski bullyng jer djevojčice ranije sazrijevaju i prakticiraju specifične oblike nasilja. One najčešće izoliraju i ogovaraju druge djevojčice ili koriste smicalice, dok se kod dječaka radi uglavnom o fizičkom razračunavanju.

10. KAKO SE TREBA ODJENUTI ZA ŠKOLU?

Najvažnije je da je djeci ugodno u odjeći. Škola ne smije biti modna pista, no nastavnici ne bi smjeli dizati paniku ako djevojčica dođe u školu našminkanih usana i noktiju. Stručnjaci upozoravaju da se o tome kako se odjenuti za školu s djecom treba razgovarati već od 1. razreda kako bi se izbjeglo da ona djeca koja nemaju poznatu modnu marku tenisica, hlača ili mobitela budu izvrgnuta nasilju, što je nažalost česta pojava u školama.

11. KOLIKO ČESTO TREBA IĆI NA INFORMACIJE?

Ako je potrebno i svaki dan, a najmanje jednom u dva tjedna. Čim se primijeti da se dijete osjeća nesigurno i da postaji problem vezan uz školu, valja o tome porazgovarati s djetetom i s njegovim razrednikom.

12. DIJETE IZBJEGAVA NASTAVU.

Markiranje je jedan od glavnih problema u školi. Stručnjaci su podijeljeni oko toga treba li dijete opravdati sate, kao znak povjerenja, ili ne, jer bi to bilo poruka da takvo ponašanje nije u redu. Važno je da roditelj bude upoznat s time da je dijete markiralo i da s njime razgovara o razlozima zbog kojih je to učinilo.

13. ŽELI IZAĆI NA VEČER, DO KOLIKO SATI?

To je individualno. Najbolje se ravnati prema tome što smije većina djece u njegovom razredu. Nikako ne treba podleći tvrdnjama djeteta tipa ˝svi smiju, samo ja ne˝. Važno je i za roditelja da osobno poznaju djecu s kojom njihova djeca izlaze, a dobro je upoznati i njihove roditelje.

14. DIJETE JE DOBILO PRVU JEDINICU.

To treba shvatiti kao događaj koji će dijete učiniti zrelijim. Oko toga ne treba paničariti, a još manje zbog toga kazniti dijete jer posljedica može biti strah od škole.

15. NA KOLIKO AKTIVNOSTI UPISATI DIJETE?

Djeca se ne smiju opteretiti s previše aktivnosti. Najbolji je recept jedno dijete - jedna slobodna aktivnost u pravilu.